Samo se pravim da te nema
tu si u svakoj mojoj misli
nema trenutka da me nesto ne sjeti
na tebe
na tvoje oci
na tvoj glas
na tvoj osmjeh…
Muzika tiha dusu mi dira
pjevam na glas, a u meni lom
kida se dusa
kida se srce
ne mogu da disem gusi me bol.
Zar tvoje oci da ne gledaju zoru
budjenje sunca,
zrake kad umiju razbuktalu krosnju.
Zvijezde nocu kad prekriju nebo
tihi povjetarac kad mirise raznosi.
Ne mogu da se pomirim s sudbinom zlom
ne mogu da vjerujem jos uvijek u to
to mora da je greska
to mora da je laz
mozda jos snivam ruzan san.
Kad jutro ovaj san odnese
vratice se pjesma na usne tvoje
gledacu u oci prekrasne
glas ce da zvoni
smjeh ce da lijeci
ovu dusu sto umire …..
morska, još nisi otišla?!:)
**mu jel me to zekis a? etooooo meeeeeeeeeeee etooooo meeeeeeeee
Nisam jos, sitno brojim 5 dana…od toga samo 4 radna
uh, ta 4 su najteža, za to vrijeme često se desi da navali posao ko lud… neće valjda tako biti! A i ako bude, zabole te:) samo lagano
ma mene je posao zajasio jos prosle sedmice. Svi otisli pa palo na mene. kuci sam nosila da zavrsim i evo gotovo je…a cekaju me jos cetiri rudnicka dana…poslije ce mi biti jos lijepse :):):)….
Bol?…sta god da je, ne daj se…
@Lunjo – hvala ti od srca…ne dam se – navikla sam se…da boli